Želite li da stvari budu drukčije?
Želite li da stvari budu drukčije?
Morate napraviti promjenu!
Niste zadovoljni postojećim stanjem svojeg tijela/uma, želite poboljšati kvalitetu života i odnosa s drugim ljudima?
Ako želite da stvari budu drukčije, morate napraviti promjenu.
Neuralni plasticitet je sposobnost mozga da se neprestano mijenja i razvija. To znači da ako u većoj mjeri na različite načine treniramo naš mozak, omogućavamo mu vitalnost, napredak, bolju percepciju i koordinaciju, te preveniramo degenerativne bolesti kao što je demencija i sl. Treniranje mozga i pozitivne promjene na mozgu baziraju se na impulsima koje primamo temeljem naših misli i djelovanja.
Većina stvari oko nas i u nama događaju se kao posljedica naših misli. Misli (mozak), pokreću djelovanje (tijelo) i bilo da su nam misli neprilagođene situaciji pa rezultiraju neprilagođenim reakcijama, bilo da su nam misli nesabrane pa zbog nedostatka pažnje u određenoj radnji napravimo propust, bilo da su nam misli nabijene emocijama i time su stvore pogodne okolnosti za neracionalna djelovanja, one uvelike utječu na naš život.
Kada shvatimo da je mozak najvažniji organ u našem tijelu, računalo našeg sustava i da on omogućava sve fiziološke funkcije, spoznajemo da je briga za zdravlje mozga ono što će osigurati da ostatak sustava radi dobro.
Za zdravlje mozga brinemo se tako da mu osiguramo sljedeće:
1. ZDRAVA PREHRANA
Mozak kao i sve drugo u tijelu treba kvalitetnu hranu koja podrazumijeva prirodan uzgoj, svježinu i minimalnu obradu. Ako je hrana životinjskog ili biljnog podrijetla bila skladištena, termički obrađivana, usitnjavana i prerađivana, manje je kvalitetna i hranjiva.
Primjerice; ako jabuku uberemo sa stabla i odmah je pojedemo, napravili smo veliku uslugu našem mozgu koji je iz te jabuke crpio ne samo hranjive tvari već i vitalnu energiju koju ta svježa, prirodno uzgojena jabuka u tom trenutku sadrži. Međutim, ako smo jabuku skladištili, pa je ona na rubu svojega propadanja, ili smo je odlučili preraditi i od nje napraviti pekmez, krajnji proizvod od naše krasne jabuke neće biti nimalo interesantan našem mozgu, jer ćemo preradom i skladištenjem uništiti veći dio vitalne energije i hranjivih tvari koje je na početku jabuka sadržavala.
Naravno da je pekmez slađi i nekima privlačniji nego obična jabuka, naročito ako je premazan preko hrskavog peciva, ali imajte na umu: hraniti se pametno znači hraniti mozak. Sve drugo je zadovoljavanje potreba našeg želuca i jedenje bez pameti!
Neke od namirnica koje se preporučuju za bolju koncentraciju, pamćenje i općenito za bolje funkcioniranje mozga su:
tamnoljubičasto voće i povrće (borovnice, aronija, ribizl, josta, šipak, cikla, crveno zelje, patlidžan…)
orašasti plodovi i sjemenke (naročito orasi)
riba (naročito losos) i riblje ulje (bogato je omega3 masnim kiselinama)
cjelovite žitarice bez glutena (pir, heljda, proso)
sirovi ekološki kakao
tamno zeleno i lisnato povrće (brokula, kelj, zelje, špinat, peršinov i celerov list)
rotkve (crna i žuta rotkva, repa)
avokado
prepeličja jaja (po mogućnosti sirova) i općenito žumanjci
ekološke jabuke i citrusno voće (nar, limun, naranče)
hladno prešana ulja (maslinovo, kokosovo, laneno…)
ljekovito i začinsko bilje: kurkuma, ružmarin, bosiljak, kadulja, ashwagandha, ginko, kineski i sibirski ginseng.
Namirnice koje se u širokom krugu izbjegavaju jer smanjuju neuralnu plastičnost mozga, kapacitet adaptacije stresu i ubrzavaju proces degenerativnih promjena mozga su:
kava
alkohol
jednostavni ugljikohidrati
ugljikohidrati u kombinaciji sa proteinima i/ili mastima
meso koje nije iz ekološkog uzgoja
industrijske mesne prerađevine (paštete, salame, hrenovke)
industrijske mliječne prerađevine
šećer i prerađevine koje sadrže mlijeko u prahu i šećer
namirnice koje sadrže natrij glutaminat (većina „vegeta” koje su na tržištu, većina slanih grickalica i namaza).
2. SVAKODNEVNA TJELOVJEŽBA
Kako starimo, tako se sve više kočimo i zatvaramo. Na početku života, sve nam je bilo lako, mogli smo nožne prste gurati u usta, padati i ne se lomiti, ozlijediti se i vrlo brzo se ponovno smijati. Bili smo fleksibilni u zglobovima, tetivama, mišićima i u umu. Kako starimo, zglobovi su nam zatvoreniji i lomljiviji, tetive i mišići sve kraći i krući, a raspoloženje i um rigidniji, zakržljali i zatvoreniji. Mozak utječe na tijelo, a tijelo na um i iz tog razloga svakodnevne vježbe istezanja i razgibavanja uvelike utječe na našu percepciju i perspektivu.
Opustite mišiće i opustit ćete predrasude prema novim saznanjima, otvorite zglobove i otvorite um novom učenju, napravite kolut naprijed, dubite na glavi i promijenit ćete perspektivu sagledavanja vaše trenutne životne situacije, vaših problema.
Znanstvenici su dokazali da svakodnevno fizičko kretanje uvelike povećava proizvodnju moždanih stanica i utječe na obnavljanje sinapsi. Na taj način povećavamo naš neuralni plasticitet i kapacitet pamćenja. Birajte vježbe koje su prilagođene vašim godinama i zdravstvenom stanju, ali progresivno pokušavajte sve zahtjevnije aktivnosti. Ako ne ulažete određeni napor u promjenu, do nje neće doći. Drugim riječima ako stalno radite na istoj razini, nećete napredovati. Radite na onome što Vam je najteže, ako ste napeti i zgrčeni, istežite se i razgibavajte se, ako nemate kondiciju, steknite je. Krenite malim koracima, ali bez posustajanja, ako ne možete 100 čučnjeva/trbušnjaka odjednom, napravite 4 serije po 25 u različita doba dana.
Ako imate izbora, birajte aktivnosti koje obuhvaćaju precizno kretanje u više smjerova (borilačke vještine, tai chi, yoga, qi gong, ples…), po mogućnosti, sinkronizirano povezano sa disanjem. Rezultati neće izostati, ni na fizičkom, a ni na mentalnom planu!
3. KVALITETAN SAN I RELAKSACIJA
Tijekom noći, naš mozak procesuira radnje koje smo obavljali tijekom dana. Utvrđuje naučeno znanje i iskustva, obnavlja sinapse i postojeće neurološke puteve. Da biste mozgu omogućili održavanje i regeneraciju sustava, potrebno je tijelu osigurati dobar bioritam i kvalitetan san.
Kako biste to postigli potrebno je prije spavanja: postići duboku relaksaciju (postoje razne vježbe disanja i metode koje se u tu svrhu koriste) i distancirati se od svakodnevnih problema (isprazniti um). U suprotnom zaspemo u grču, s mislima i brigama od proteklog dana koje se čitavu noć vrte u pozadini našeg programa.
Kada se takvi programi nekontrolirano danonoćno odvijaju u pozadini našeg funkcioniranja, potkradaju nam memoriju, brzinu reagiranja i obrade podataka. Usporedimo li taj proces sa funkcioniranjem našeg računala, shvatit ćemo da su čišćenje naše radne površine, kolačića, dijelova programa koji se nisu u potpunosti instalirali i slično, obaveza svakoga od nas.
Razlika između našeg mozga i računala je u tome što za čišćenje našeg računala možemo nekoga angažirati/platiti, dok smo za dobro funkcioniranje našeg mozga odgovorni i osposobljeni samo mi.
4. URAVNOTEŽEN UNUTARNJI ŽIVOT
Svako ljudsko biće može napredovati samo ako je u proces razvoja uključena mala, ali neophodna doza stresa. Stres je s nama od samog početka. Rađamo se u plaču, progovorimo s mukom, prohodamo s nesigurnošću, proplivamo sa strahom, učimo s napetošću, polažemo ispite u stresu, živimo i preživimo život s konstantnom spoznajom da u bilo kojem trenutku možemo umrijeti. Ne postoji život bez stresa i da nije bilo tog „jadnog, ozloglašenog stresa”, ne bi bilo ni nas takvih kakvi smo. Dozirana količina stresa, u svakom procesu razvoja mozga, služi kao odskočna daska za napredovanje, međutim ako razina stresa premaši „homeopatske doze”, dolazi do obrnutog efekta i proces razvoja mozga na pojedinom zadatku se obustavi.
Umjetnost doziranja stresa jest u tome da ne doziramo stres prema svojim potrebama, jer je takvo što nemoguće, već je u tome da radimo sve što je u našoj moći da se stresu adaptiramo. Veća nam je tolerancija na stres, lakše možemo podnijeti jače doze stresa i time si omogućiti da se iz svake situacije i problematike možemo učiti. Takav kapacitet prilagođavanja razvija naš neuralni plasticitet, ojačava naše postojeće neurološke puteve i gradi nove.
Fleksibilnost i adaptabilnost našeg uma, omogućava iste kvalitete na emotivnom planu (kvalitetniji međuljudski odnosi, čvršće veze, dublji osjećaji) kao i na fizičkom planu (jača izdržljivost, bolji imunitet, prilagodljivost vremenskim promjenama).
Jačajući svoj kapacitet adaptacije, oslobađamo prostor i vrijeme za druge ljude, jačamo empatiju i smanjujemo potrebu za izražavanjem svojeg ega.
Kada smo jači, smireniji smo i sigurniji u sebe, ali istovremeno svjesniji da imamo odgovornost to upotrijebiti za rad na sebi. Svaka naša reakcija na nove izazove – stresne situacije, prilika je da gradimo nove neurološke puteve i razvijamo nove pozitivne promjene. Kako s vremenom više nećemo imati potrebe za pretjeranim, neprilagođenim, negativnim reakcijama na stres, stare neurološke veze među neuronima prestat će se koristiti i pucat će, osiguravajući na taj način da se naša „loša“ ponašanja ne ponavljaju.
U neuralnom plasticitetu zlatno je pravilo: „Neurons that fire together wire together”, što znači da neuroni koji prilikom odgovora na neku informaciju dolaze jedan s drugim u kontakt, s vremenom se vežu i na taj se način osiguravaju da svaki put kada mozak dobije istu informaciju, um reagira na isti način. Taj koncept je pozitivan isto toliko koliko i negativan. Na nama je da ga koristimo u pozitivne svrhe, tako da dobre veze među neuronima održavamo, a loše kidamo.
Ako ste trenutačno nezadovoljni postojećim, počnite na iste probleme / situacije u životu reagirati drugačije. Promijenite način na koji koristite svoje slobodno vrijeme, promijenite pristup poteškoćama s kojima se susrećete, odnos prema ljudima s kojima se ne slažete.
5. UVOĐENJE NOVIH STVARI
Neuralni plasticitet našeg mozga najviše se razvija kada radimo nešto potpuno drugačije od onoga što smo do sada eksperimentirali. Ako imate intelektualni posao, u slobodno vrijeme bavite se manualnim poslom i obrnuto. Budite kreativni ali i pragmatični. Naučite šivati, zavarivati, izrađivati poslovne planove ili voditi jednostavno računovodstvo (barem za potrebe svojeg kućanstva). Počnite učiti neki strani jezik ili svirati glazbeni instrument.
Ako ste osoba koja teško sklapa poznanstva, upišite se u planinarski klub i pružite si priliku da upoznate nove ljude, ako ste temperamentna osoba koja vlastitu hiperaktivnost ne može obuzdati, upišite se na tečajeve relaksacije i naučite se biti u miru i praznini.
Često kada kažemo da nešto NE MOŽEMO , zapravo duboko u sebi to NE ŽELIMO (promijeniti, naučiti, napraviti).
Ako ništa drugo, pokušajte koristiti nedominantnu ruku za svakodnevne aktivnosti (pranje zuba, dohvaćanje stvari i sl). Korištenje manje dominantnog ekstremiteta uvelike povećava neuralni plasticitet. Istraživanja su dokazala da forsiranje korištenja ruke koja je oštećena uslijed moždanog udara, kod većine pacijenata rezultirala je vračanjem funkcija oštećene strane tijela. Ako za takve ekstremne slučajeve ima nade, onda se i vi možete potruditi i rezultati neće izostati.